Nisam napomenula, ali na ovom blogu ćete se načitati postova vezanih za recenzije nekih mnoogo 'jakih' knjiga. Usput, meni je svaka knjiga top, tako da ću pokušati da vas ne smaram mnogo sa tim. Inače, ako vas zanimaju knjige, imam INSTAGRAMa na kome redovno objavljujem mišljenja, fotke i opise knjiga koje čitam, pa ako ste zainteresovani, samo kliknite.
Ovu knjigu sam htela i imala želju da vam predstavim ovde jer, naravno, do sada nisam čitala ništa slično. Dobro, Ubiti pricu rugalicu od Harper Li je sličan roman, ali ujedno i mnogo različiti. Ako ste pročitali prethodno navedenu knjigu, onda možete zamisliti o čemu govori ova knjiga, a ako niste, onda ostanite da to i otkrijete! A sada da počnemo...
Pre svega, da se ne biste zbunili i da ne bih pisala jako nerazumljivo, početak knjige se dešava u sredini sedamnaestog veka, u Africi. Efija je devojčica koja se rodila u noći kada je u njenom selu izbio požar. Tokom odrastanja dobijala je batine od majke zbog svega i ničega, a da bi je zaštitio, njen otac je tukao majku. Taj krug se zaustavio tek kad se Efija udala za jednog Britanca, koji je sa tim selom trgovao robovima. Oni su njihove devojke udavali za Britance kako bi sva ta trgovina bila još sigurnija. Nakon mnogo godina, Efija saznaje da ima polu-sestru.
Esi je bila ćerka Velikog Čoveka kog su svi cenili. Zbog greške koju su načinili u ratovanju, jedne večeri su ih Britanci opseli i odveli je u tamnici. Sa njenom majkom je trebala da ode i da se sakrije, ali se ona uplašila, ipričavši joj priču kako ima polu-sestru koju je ostavila čim ju je rodila i te noći zapalila šumu. Esi je pobegla, ali su je ubrzo uhvatili i odveli u Zamak Kejp Koust, gde su držani svi ljudi koji su uzeti za robove.
Ovo je priča koja je ispričana kroz mnogo generacija i nećete je razumeti ako se ne udubite u čitanje. Svaki lik čini novo poglavlje, novu celinu, i nadovezuje se na prethodno. Na početku knjige se nalazi porodično stablo, kome sam se vraćala na početku svakog novog poglavlja, kako se ne bih zbunila.
Neću vam otkriti šta se sve tačno događa, to ću ostaviti da nagađate ili čak pročitate knjigu, ali Efijini potomci uglavnom teže da ostanu u Africi, dok Esini potomci završavaju u Americi. U početku su bili robovi, ali kasnije generacije su se borile za svoja prava.
Na kraju, devojčica i dečak se upoznaju i vraćaju se nazad u Afriku, Zlatnu obalu, tamo gde su njihovi davni preci živeli jako teško, gde su svi bili neka vrsta robova. Oni ne znaju za svoje srodstvo, ali zajedno osećaju povezanost sa tim mestom. Devojčica, koja je o svojim precima saznala sve od njene babe, koja je imala snove u kojima se pojavljuje Vatrena žena (da vas ne zbunim, Efija), je osećala da ima slične moći poput njene babe, samo bez košmara. I kroz sve te generacije, stižemo do druge polovine dvadesetog veka, gde je sav 'crn' narod imao gotovo ista prava.
Esi je bila ćerka Velikog Čoveka kog su svi cenili. Zbog greške koju su načinili u ratovanju, jedne večeri su ih Britanci opseli i odveli je u tamnici. Sa njenom majkom je trebala da ode i da se sakrije, ali se ona uplašila, ipričavši joj priču kako ima polu-sestru koju je ostavila čim ju je rodila i te noći zapalila šumu. Esi je pobegla, ali su je ubrzo uhvatili i odveli u Zamak Kejp Koust, gde su držani svi ljudi koji su uzeti za robove.
Ovo je priča koja je ispričana kroz mnogo generacija i nećete je razumeti ako se ne udubite u čitanje. Svaki lik čini novo poglavlje, novu celinu, i nadovezuje se na prethodno. Na početku knjige se nalazi porodično stablo, kome sam se vraćala na početku svakog novog poglavlja, kako se ne bih zbunila.
Neću vam otkriti šta se sve tačno događa, to ću ostaviti da nagađate ili čak pročitate knjigu, ali Efijini potomci uglavnom teže da ostanu u Africi, dok Esini potomci završavaju u Americi. U početku su bili robovi, ali kasnije generacije su se borile za svoja prava.
Na kraju, devojčica i dečak se upoznaju i vraćaju se nazad u Afriku, Zlatnu obalu, tamo gde su njihovi davni preci živeli jako teško, gde su svi bili neka vrsta robova. Oni ne znaju za svoje srodstvo, ali zajedno osećaju povezanost sa tim mestom. Devojčica, koja je o svojim precima saznala sve od njene babe, koja je imala snove u kojima se pojavljuje Vatrena žena (da vas ne zbunim, Efija), je osećala da ima slične moći poput njene babe, samo bez košmara. I kroz sve te generacije, stižemo do druge polovine dvadesetog veka, gde je sav 'crn' narod imao gotovo ista prava.
Meni se ova knjiga jaaako dopala, i zato sam odlučila da vam je ovde prezentujem. Malo teže je štivo, ali je jako dobro napisana i osmišljena. Govori o rasizmu sa kojim su se robovi susretali u Americi. Kada su postali koliko-toliko slobodni, opet su se susretali sa rasizmom, gde nisu mogli da rade sve poslove.Sa druge strane, svi koji su živeli u Africi, nastojali su da isteraju sve Britance odatle, da oni više ne budu robovi kao što su bili. Svaki lik, poglavlje, snosio je breme predaka sve više i više. Mučeni su, bijeni, hapšeni... Zaista sam ostala zapanjena svime što su oni, kao narod, preživeli. Na kraju se nalaze neki izvori koji su poslužili za pisanje ove knjige, tako da mislim da je ovo jedna istinita priča. Dobro, možda su likovi izmišljeni, njihova imena promenjena, ali to, na kraju krajeva, nije ni bitno. Jako je bitno uporediti kako je bilo u sedamnaestom, a kako u dvadesetom veku. Jako je uzbudljivo, upoznajete se sa mnogo likova. Iskrena preporuka.
Akanska poslovica: Porodica je kao šuma: ako si izvan nje, gusta je; ako si u njoj, vidiš da svako drvo ima sopstveni položaj.
Citat: Oproštaj je čin koji nastupa nakon činjenice, deo budućnosti tog zlodela. A ako čoveku usmeriš oko ka budućnosti, možda neće videti šta se u sadašnjosti radi da mu se nanese zlo.
Akanska poslovica: Porodica je kao šuma: ako si izvan nje, gusta je; ako si u njoj, vidiš da svako drvo ima sopstveni položaj.
Citat: Oproštaj je čin koji nastupa nakon činjenice, deo budućnosti tog zlodela. A ako čoveku usmeriš oko ka budućnosti, možda neće videti šta se u sadašnjosti radi da mu se nanese zlo.